Razgovor sa mojim bratom štreberom
Moj brat Uroš je genije. Moj brat je takođe idiot. Veliki štreber. Vrhunske ocene, vukovac uvek i svuda. Sa 20 godina, već je objavio dva naučna rada! Bio je ispred svojih vršnjaka u svemu. Ali, zašto nije bio na vrhu sveta kao još jedan Ajnštajn? Imao je dve velike mane, jednu akademsku, a drugu društvenu. Akademska mana je postala očigledna otprilike kada je započeo treću godinu na fakultetu.
Imao je ogromnu moć rasuđivanja, sposobnost da razume stvari i da prati kuda vode. Nažalost, nedostajala mu je inventivnost koju je neko poput Ajnštajna posedovao: sposobnost da napravi ogroman skok u nepoznato. Bio je veoma ograničen u tom kapacitetu. Iako bi verovatno dobio Nobelovu nagradu, nikada ne bi bio revolucionar poput Ajnštajna, Tesle i drugih. Sigurna sam da je to prepoznao i prihvatio. Nikada nije lagao sebe, niti mene.
Ja sam njegova sestra Ana. Starija sam dve godine ali ni blizu njegovog nivoa inteligencije. Dobro sam se snalazila u školi, ali ništa posebno. Ali ja nisam tema ove priče, tema je Uroš. Nije bio loš momak. Svetlosmeđa kosa i plave oči. Lep osmeh. Ako ga niste poznavali i videli ste ga prvi put, njegov osmeh bi bio primamljiv. Ne znam da li je ikada imao devojku.
Sada dolazimo do njegove velike društvene mane. Nije prepoznavao druge nijanse. Sve je bilo crno ili belo. Nije bio slep za boje, ne pričam o tome, nego metaforički objašnjavam da je bio prilično ograničem u socijalnom smislu. Činilo se da nije sposoban da shvati da neko može reći nešto što nije potpuno istinito jer on lično nije želeo da povredi tuđa osećanja. To bi značilo da taj neko laže a on nipošto nije tolerisao lažove.
Lako možete zamisliti probleme koje je njegova mana izazvala. Kada su nam roditelji rekli da više nema slatkiša, mislili su (kao što svi roditelji razumeju) da „trenutno“ nema više slatkiša za nas. To, naravno, nije bio način na koji je Uroš to shvatio. Nema slatkiša značilo je ZAUVEK nema slatkiša. Kada su kasnije stigli slatkiši, on je jednostavno pretpostavio da su naši roditelji lažovi i da im se ne može verovati.
**
Odrastanje je bilo izazov. Uroš je naučio da ne prihvata ono što su mu roditelji govorili, osim ako nije mogao da potvrdi ili je bio uveren da je to u redu. Nikada im nije dao više od uslovnog poverenja. Uvek sam bila veoma oprezna u vezi sa onim što sam mu govorila. On je doslovno verovao u ono što je rečeno.
Sada dolazimo do klučnog faktora i zašto sam se odlučila da ovo podelim sa vama, Uroš i ja smo bili monumentalno različiti. Njegova interesovanja su bila nauka i matematika, a moja ljudi. Tako da smo retko mogli da razgovaramo o dubljim temama jer se on vodio čistom logikom i racionalnošću. Međutim, imala sam tajno oružje. Kada bih pokrenula diskusiju o nečemu njemu stranom i nepojmljivom, ja bih pobedila.
Recimo – Kako uvesti poljubac? On nije mogao da objasni. Ja sam mogla da objasnim prelaz sa recimo zagrljaja na poljubac. Bio je izgubljen. Ja jako volim svog brata. Učinila bih sve za njega. On je takođe mene voleo, koliko god je to bilo moguće u njegovom svetu. Znala sam da bi učinio sve za mene, čak i žrtvovao svoj život za mene. Tako da, iako se nismo razumeli u razmišljanjima, poštovali smo se kao brat i sestra.
Ono što on nikada ne bi mogao razumeti i uvideti, jeste da sam bila istinski i beznadežno zaljubljena u njega. Kada je bio na drugoj godini fakulteta (da, iako sam starija, on je preskakao razrede jer je bio iznad svih), pridružila sam mu se na istom fakultetu. Pošto smo bili u drugom gradu, udaljeni od mame i tate, odlučili smo da delimo stan. Pre toga, Uroš je živeo u studentskom domu. Roditelji su bili veoma srećni što živimo zajedno.
**
Nakon što sam diplomirala, ostala sam da završim master studije, tako da smo i dalje živeli zajedno Jednog petka uveče kada je bio kod kuće, spremala sam se za sastanak. Moj društveni život je bio u redu. Mislim, mogla sam da izlazim svakog vikenda da sam htela. Obično to nisam radila. Takođe, tu je bio i Uroš, na rubu moje duše.
Pretpostavljam da bih ocenila sebe malo iznad proseka. Niska, 169 cm, 55 kg, sa svetlosmeđom kosom i plavim očima. Grudi onako, između 2 i 3. Dupe komično debelo. Isticala sam ga noseći uske stvari (helanke, farmerke). Stajala sam ispred ogledala u kupatilu i stavljala malo ajlajnera kada je Uroš prošao.
„Izlaziš večeras?“
„Da, Miloš i ja idemo na kuglanje.“ Miloš je bio moj povremeni dečko. Neredovno smo izlazili oko godinu dana.
Iznenadio me je sa: „Zašto izlaziš sa njim? Nije dobar za tebe. Vidite se nekoliko puta, a onda se naljutite jedno na drugo. Onda ste smoreni nedelju ili dve. Nije dobar za tebe.“
Bila sam veoma zbunjena ovim njegovim rečima. „Uživamo u međusobnom društvu, ako te to zanima.“
„Samo kažem da je on gubitnik. Nikada neće biti dobar za tebe. Ti si samo zgodna šminka koju koristi kada ne može da nađe ništa bolje.“
Mislim da mi je vilica pala u lavabo! U naših 20+ godina, nikada nije rekao ni reč o mom društvenom životu, a evo ga sada tu ne zaklapa i daje mi savete. Inače nikada nisam dovodila nijednog momka kući na seks.
U retkim prilikama kada bih imala seks, ili bismo išli kod njega ili iznajmljivali sobu. Seks je bio prilično redak. Bila mi je potrebna neka emocionalna veza sa momkom pre nego što bih spavala sa njim. To je bilo pomalo teško stvoriti jer sam gajila nezdrava osećanja prema Urošu.
„To nije tvoja stvar. Izaći ću sa kim god želim…“ – rekla sam mu i okrenula se ka njemu: „Otkud ta iznenadna briga uopšte?“
„Ne govorim ti sa kim možeš da se zabavljaš. Jednostavno ti govorim šta se dešava sa tobom i Milošem. Nezdravo je. Znaš to ti i sama, ali si odlučila da ignorišeš.“
Naravno da je bio u pravu. Ipak, rekla sam: „Pa, to nije sasvim tačno…“
„Naravno da jeste. Samo nisi iskrena prema sebi.“
„Možda nije tako jednostavno kao što misliš.“
„Misliš da bi se on na kraju nekako mogao promeniti u nešto što će te usrećiti. To se nikada neće desiti.“
„Ma otkud ti to možeš znati? Da nisi napravio neku matematičku analizu naše veze?“
„Ne budi naivna, ne treba nikakva analiza za to. Uostalom, sedeo je tu na uglu u kafiću jedno jutro dok sam čekao u redu za kafu za poneti. Pričao je svom prijatelju o tome koliko je napaljen i kako mu treba ta njegova „rupa za jebanje“. Bilo je prilično očigledno o kome govori. Trebalo mi je dosta uzdržanosti da mu ne prospem kafu po glavi. On je govno koje želi samo da te jebe – kada mu se prohte.“
Odmahnula sam rukom: „Ma to su muškarci, samo se prave da su frajeri i izmišljaju. Klasično hvalisanje.“
„Još gore… onda je pokazao da je lažov i da mu se ne može verovati.“
Ponovo sam ga pogledala: „A kako bi ti to znao? Nikada u životu nisi ni bio na sastanku!“
Trgnuo se kao da sam ga ošamarila. Njegove oči pokazale su duboku tugu. „U pravu si. Nikada nisam bio na sastanku, ali to ne znači da ne brinem za tebe.“ Otišao je baš kada su mi suze navirale na oči. Zašto sam rekla te stvari? Nisam želela da ga povredim. Uostalom, sve je bio u pravu.
Pozvala sam Miloša: „Ne mogu, izvini.“
„U redu je dušo, vidimo se drugi put.“
„Ne Miloše. Ovo sa nama ne ide nikuda. Ne želim više da izlazim sa tobom.“
„Mogu li da pitam zašto?“
„Ne vidim da idemo bilo gde… hajde da ide svako svojim putem.“
„U redu. Ćao.“
Hladnokrvno je odgovorio, bez ikakvog pokušaja da me zadrži. Ali nisam o tome razmišljala, samo o svom bratu. Napala sam ga bez ikakvog razloga, osim sopstvene nelagodnosti. Nije to zaslužio. Prošla sam niz hodnik i pokucala na Uroševa vrata.
„Mogu li da uđem?“
„Vrata nisu zaključana.“
„Možemo li da razgovaramo? Prvo, želim da se izvinim zbog onoga što sam rekla.“
„Rekla si istinu. Nikada nisam bio na sastanku.“
„Sigurna sam da ćeš uskoro upoznati devojku koja će te ceniti i voleti.“
„Nisi sigurna, ne laži me. Nijedna od njih ne bi želela da izađe sa mnom.“
„Zašto to misliš? Jebote lep si i imaš divan osmeh. Prijateljski nastrojen, nisi arogantan. Šta tu ima da im se ne sviđa?“
„Oboje znamo da mi nedostaje socijalne veštine i da me se ljudi, posebno žene, plaše. Nedostaje mi ono što drugi ljudi imaju, pre svega da zadržim svoje mišljenje za sebe. Zašto bi bilo koja žena želela da izađe sa mnom?“
„Uroše, prestani tako da razmišljaš. Ljudi ne donose tek tako trenutnu odluku nakon rukovanja. Ponekad je potrebno mnogo vremena da se definišu osećanja, posebno za nešto tako važno kao što je ljubav.“
Pogledao me je. Mogla sam da vidim zbunjen pogled u njegovim očima. „Šta bi bilo potrebno da žena odluči?“
Vau, kakvo pitanje! „Pa sad… kako da odgovorim na to… Svaka žena je individualac. Razlikuju se. Za neku je zaista dovoljno pet minuta da provedete zajedno da shvati kakav si. Nekada bi to potrajalo, pa onda poljubac koji bi joj rekao mnogo toga. Neka i posle toga zahteva da budete duže vremena zajedno. Ima onih koje shvate posle seksa… Ne znam. Postoje beskrajne mogućnosti.“
„Ali zašto bi lagala u tom procesu? Zar nije mogla jednostavno reći da joj treba više vremena da razvije svoja osećanja? Iako nemam lična iskustva, dovoljno sam često to video kod drugih ljudi. Igraju to kao igru.“
„Naravno, neki ljudi nisu uvek tako iskreni niti otvoreni. Oslanjaju se na mnogo faktora Uroše. Izvini, ali život nije crno-beo. Umesto da kažu da žele da budu ponovo pozvane na dejt, rade stvari poput dodirivanja ruke ili se osmehuju, šapuću. One očekuju da ti prepoznaš signale i da, to pomalo deluje kao igra. Ali shvati i da žena možda nije donela odluku i da će dalji sastanci zavisiti od toga šta muškarac uradi ili kaže tokom ili posle sastanka. Ona će želeti da drži opcije otvorenim.“
Buljio je u mene, želeo je sve da čuje, premeri, isecka i složi u svom mozgu. „Pretpostavimo da žena misli da si dobar lik, ali želi više interakcije. Možda neće želeti da kaže „ne“ ili će možda želeti da kaže „ne“ nežno.“
Češkao se po kosi: „Mislim da delimično razumem. Moram malo više da razmislim… ali imam još jedno pitanje o zabavljanju.“
„Uroše, nisam ni blizu stručnjaka.“
„Izlaziš sa momcima više od četiri godine.“
„Neko je izgleda brojao…“
„Koliko je vremena trebalo da prođe pre nego što si shvatila…?“
„Šta sam shvatila? Kako se ljudi ponašaju na sastanku? Ufff… tu ima milion stvari.“
Razmislio je minut. „Zašto žena vara? Izlazi sa više od jednog momka, spava sa jednim kada je posvećena drugom? Možda nisam izlazio, ali nisam ni slep.“
To me je zaprepastilo. Kada smo prešli na varanje? „Uroše, kako da odgovorim na to? Postoje milioni žena koje izlaze sa nekim. Svaka mora da odluči šta će da radi. Neke nikada ne varaju, neke uvek varaju, a neke idu sa više momaka… Možda žele više iskustva, možda su uvek napaljene, a možda nisu sigurne… Previše razloga. Sve što mogu da ti kažem su moja lična osećanja. Nikada nisam ozbiljno izlazila sa dva momka istovremeno. Izlazila sam sa nekoliko, ali ne kada sam se obavezala na neku vezu sa jednim. Nikada nisam prevarila dečka.“
„Ali jesi li izlazila sa jednim ili više momaka kada si imala osećanja prema drugom?“
Zastala sam na kratko: „Da, pretpostavljam da jesam.“
„Zašto?“
„Možda sam želela da saznam stvari o sebi i o ljubavi. Možda je bilo previše komplikovano.“
„Sada ne razumem. Ako si imala osećanja prema jednom momku, zašto nisi izašla sa njim i isključila sve ostale? To deluje logično.“
„Zašto misliš da logika ima ikakve veze sa ljubavlju?“
„Nema nikakve veze sa ljubavlju. Ima veze sa postupcima osobe kada voli.“
To je probilo moju zaštitnu barijeru. Počela sam da plačem. Zajecala sam i Uroš se odmah uspaničio i zagrlio me. „Izvini. Izvini. Zaboravi šta god da sam rekao.“
Odmahivala sam glavom, a suze su mi se slivale niz obraze. „Uroše, nije stvar u tome što si rekao. To je nešto što je u meni.“ Nastavio je da me drži, ali sam videla da je zbunjen. Kako da se izvučem iz ovoga, a da ga ne izgubim? Moram biti iskrena prema njemu – i prema sebi, čak i ako je kobno.
„Ti si jedini prijatelj koga imam na svetu. Nikada te ne bih povredio.“
„Pogodio si Uroše, shvatio si poentu. Vidiš, izlazim sa momcima – znaš to. Znaš da sam imala momke i šta to podrazumeva. Ali svi oni nisu ništa značili jer sam već nekoga volela duboko u sebi. Nisam bila iskrena prema sebi. Našla bih momka koji mi se sviđa i izlazila da vidim da li mogu da ga volim. To se nikada nije desilo. Sada pitaš kako sam mogla to da uradim – da budem zaljubljena u jednu osobu i da se zabavljam sa drugima. To je bio beg od stvarnog sveta jer u tom svetu nisam mogla da volim onog koga želim.“
Gledao me je zbunjeno i slušao, dok mi je sklanjao šiške sa lica. „Da li vidiš da sam zloupotrebljavala tvoje poverenje? Verovao si da te neću lagati ili zloupotrebljavati tvoje poverenje, ali jesam.“
Nije ništa rekao. Samo me je nastavio tešiti. Videla sam da obrađuje ono što sam mu rekla. Pokušao je nešto da kaže. Zastao je i pokušao ponovo. „Kažeš da voliš nekoga koga ne bi trebalo?“ Nisam imala glas, pa sam mogla samo da klimnem glavom. „Možeš li mi reći ko je on?“
„Diplomirao si pre svih u državi, ali ponekada zaista deluješ kao glupan kojem se sve treba nacrtati.“ – zakikotala sam se.
Narednih minut-dva on je pokušavao da reši empirijsku formulu u glavi. Potom su mu oči zatvelele. „Jesam li to ja?“
Moje oči pune suza gledaju u njegove. Tiho, tako tiho rekla sam: „Da.“
„Pretpostavljam da me ne voliš samo kao moja sestra ili kao prijatelj?“
„Molim te uozbilji se.“
„Izvini… ovo je… ja nisam znao… ja…“ – moj logični genije od brata, ostao je bez teksta.
„Sada sa tobom ovde… tvoje ruke oko mene. Tako blizu da osećam tvoj dah, osećam tvoju ruku na svojim leđima. Žalim zbog svakog minuta provedenog sa drugim momcima. To moram da ti kažem, čak i ako me na kraju mrziš ili se odseliš. Plašim se da ćeš me smatrati samo svojom prijateljicom ili sestrom, nikada ne shvatajući dubinu moje ljubavi prema tebi.“
„Imam neverovatna osećanja prema tebi. Da li je to ljubav? Ne znam jer nikada ranije nisam bio zaljubljen. Nemam dovoljno iskustva da znam. Potrebna mi je tvoja pomoć – očajnički. Ono što znam je da ne mogu da zamislim svet bez tebe u njemu. Da li je to ljubav? Čitao sam mnoge knjige, ali to su bile samo reči. Ljubav je bila apstrakcija za koju sam bio siguran da nikada neću iskusiti.“
Prekinula sam ga poljupcem. Iznenađen, ipak nije oklevao ni mikrosekunde da mi uzvrati poljubac. Jednostavno je imitirao moje pokrete. Njegov prvi poljubac a osećalo se kao da me je ljubio godinama… Bilo je toliko drugačije od bilo kog momka koga sam ikada poljubila. Kada sam dodirnula jezikom njegove usne, otvorio je usta da me istraži. Njegov jezik je pratio moj.
Kada sam se odvojila da uzmem dah, pomilovala sam njegovo prelepo lice: „Svaki momak sa kojim sam izlazila nije bio ti. Osećam se tako glupo što sam uopšte pokušavala.“
Zastao je da mi obriše suze. „Možda još uvek ne znam šta je ljubav, ali znam da se ne osećam potpuno bez tebe. Čak… malo boli kada izlaziš sa drugim momcima.“
„Uroše… jesi li ti to bio neiskren sa mnom?“
„Nisam znao šta ta bol znači.“
„Hej, zezam te. Ja znam šta znači. A sada znaš i ti.“
„Možeš li me naučiti da te volim?“
„Mislim da ne postoji uputstvo o ljubavi. Nisam čak ni siguran da možeš analizirati svoja osećanja na način koji ima smisla. Moraš imati veru da su tvoja osećanja ispravna.“
Završio je dalju diskusiju tako što me je žestoko poljubio i stegao me dovoljno jako da je bilo teško disati. Moj brat štreber genije novi Tesla – preuzima inicijativu? Prihvatila sam to bez pogovora. Kada bi Uroš nešto odlučio, bio je sila prirode. Ovo me je učinilo gotovo isto toliko oduševljenom kao i njegov poljubac. To je značilo da je prihvatio našu ljubav! Uzvratila sam poljubac svim svojim bićem. Od podnožja stopala, od vrha glave, talas ljubavi se upravo izlio u poljubac. Ne znam koliko smo dugo proveli vremena ljubeći se bez pauze.
Pošto sam bila prilično sigurna da Uroš nije imao jasan put šta dalje da radi, preuzela sam vođstvo. Mogla sam da osetim njegovu erekciju kako me pritiska dok smo se grlili. „Dodirni me Uroše. Dodirni me svuda. Gde god želiš, slobodno, istraži me. Pređi rukama po celom mom telu. Na moju kožu. Oseti me i znaj da te svaki deo želi, žudi za tvojim dodirom i pripada tebi. Slobodno me skini, ljubi i liži svaki deo mene. Oseti kako toplota koja dolazi iz mog tela teče u tvoju dušu. Uzvrati mi ljubav.“
Dok sam govorila, njegov penis se tako snažno trzao uz mene da sam ga jasno mogla osetiti. Bio je rumen, oči zacakljene a pokreti nesigurni. Počeo je da prelazi rukama gore-dole po mojim leđima, a zatim dole na zadnjicu. Snažno me je privukao k sebi, mogla sam da osetim kako mu se erekcija pritiska u moj stomak – zatim u moju pičku kada sam se namerno malo izdigla. Bila sam u suknji za islazak, tako da mi se ona podigla do struka i moje gaćice su se pritiskala o njegovu erekciju ispod trenerke.
Snažno smo se pritisnuli jedno uz drugo, klizio je rukama otpozadi ispod moje suknje, ispod mojih gaćica, na golu kožu moje zadnjice. Njegovi pokreti ruku bili su između stiska i milovanja i osećali su se divno, i još bolje kada su prsti ušli među guzove, lagano plešući po mojoj maloj analnoj rupici. Bukvalno je shvatio da želim da me dira svuda, i to je prvi put da mi se njegova bukvalnost svidela.
Svaki sitni dodir slao je grčeve elektriciteta kroz moje telo. Pokazujući da mu treba malo uputstva, povukao se i povukao mi majicu preko glave. Posegnuo je iza mene i spretno mi otkopčao grudnjak. Kunem se da su mi male ali živahne sise katapultirale grudnjak. Čak i kada sam bila uzbuđena, moje bledo ružičaste bradavice nisu bile pretvrde, ali sada su bile toliko krute da su delovale duplo veće nego inače, potpuno nabrekle.
Kada je skinuo majicu i privukao me bliže, to je bio jedan korak ka večnosti. Jedan mali deo mog uma se pitao da li je ovo stvarno. Sve ove godine nisam imala nikakve nade, samo sam potiskivala svoja nerazmna osećanja i tražila utehu u drugim momcima… a sada su moje bradavice pokušavale da ga grebu po telu! Njegove bradavice su bile iznenađujuće osetčjive, shvatila sam to čim je zacvilio kad sam se protrljala o njih.
Mislim da smo oboje zastenjali jedno drugom u usta. Gurnula sam svoju levu sisu u njegova usta što sam jače mogla, osetila sam da nije bio siguran kako tačno treba da je obožava, ali nisam se mešala. Čekala sam strpljivo da sam shvati kako da ih liže, sisa i čak gricka. Nije mogao pogrešiti.
Da su mi sise bile mačke, predele bi. Baš tada je eksplodirala moja pička u masivnom orgazmu! Nikada nisam svršila samo od igranja grudima, ali me je toliko uzbudio da nisam mogla da se obuzdam. Praktično sam vikala u njegova usta. Ne sećam se šta sam vrištala, ali se sećam intenziteta.
Gaćice su bile zalepljene za mene, i čim ih je dotakao, on me je zbunjeno pogledao. „Želiš da me okusiš?“ Dok je on razmišljao, ne znajući kako da krene, ja sam mu glavu spustila u svoje natopljene gaćice. Udisao je moju aromu i drhtao, sve dok konačno nije pomerio natopljene gaćice u stranu. Nakon prvog kontakta nosom, zario se licem u moju pičku. Bukvalno je mogao da pije tečnosti koje su tekle iz mene.
Mnogi tipovi, svakako iskusniji, su mi lizali pičku, ali nikada nisam osećala takvo zadovoljstvo kao kada je moj brat krenuo da me jede. Nije razmišljao gde i koliko, prosto je kružio jezikom svuda od međice do vrha klitorisa pa čak i donjeg dela stomaka i pupka, pa nazad. Tresla sam se, čupala ga za kosu i shvatila koliko je bilo dobro što sam mu rekla da me celu izliže. Spustio se niže, stopala sisao kao lizalicu, moja kolena i butine.
Bila sam svuda premazana njegovom pljuvačkom i grčila sam se u novom orgazmu kada se odvojio od mene. Gledala sam ga kako se svlači i ugledala sam njegovu erekciju. Verovatno je bila normalne veličine, prosečne, ali je izgledala tako tvrdo da sam zastenjala. Uzela sam je u ruku i stisnula. To je izazvalo dve stvari: zastenjao je, a glavić mu je postao ljubičast. Bila sam sigurna da će odmah svršiti, pa sam ga uzela u usta.
Bila sam u pravu, odmah je svršio. Bio je u neverici što mu držim kurac u ustima dok prska, i što gutam njegovo seme. Progutala sam svaku kap i nisam dozvolila da se spusti. Držala sam ga za blago dlakava jaja i gutala mu kurac, oživljujući ga nakon masivnog orgazma. Nije znao šta da radi sa rukama, ali ih je konačno spustio na moju glavu i mazio me nežno.
Izvukla sam kurac iz usta i protrljala sam ga o lice. „Želiš me? Želiš da me jebeš? Da mi pokažeš svoju ljubav!?“ Tiho sam govorila i lupkala kurac o svoj jezik a on je sve vreme buljio u šoku. Odvojila sam se od njega, širom otvorila noge i počela da širim usnice prstima. Ugledao je moj ružičasti ulaz i odmah se našao na meni.
Pratio je moje uputstvo. Prvo je samo trljao glavić gore-dole između usana, osećajući moju toplinu i vlažnost. Polako sam mu i ja uhvatila kurac preko njegove ruke i poravnala ga sa otvorom moje vagine. „Ovde ljubavi. Ovde te želim.“ Bez prakse i osećaja, on je jednim pokretom nabio svoj kurac u mene, izazvavši ogroman urlik. Osetila sam to u svakoj pori svog tela. Bio je deo mene koji je nedostajao. Sprečila sam ga da se pomeri tako što sam ga obuhvatila nogama oko zadnjice.
„Ne mrdaj. Dozvoli mi da malo uživam u ovom osećaju.“ Nije pomerio. Nisam znala šta oseća u tom trenutku. Njegov prvi ukus seksa. Nadala sam se da mu je to značilo koliko i meni. „Sada me voli. Voli me svojim telom. Voli me svojim srcem. Voli me dušom svojom.“ Počeo je polako da se kreće, gotovo kao da se plašio da će me povrediti. Rekla sam mu: „Malo brže. Malo dublje. Nećeš me povrediti.“
Nisu mu bila potrebna dalja uputstva. Izvlačio bi se dok samo glavić ne bi ostao unutra, a zatim bi se nabio do kraja dok više nije mogao dalje. Drugi put kada je to ponovio – svršila sam. Ljubili smo se tako snažno da su nam se zubi sudarili. Vrisnula sam u njegova usta, ne razmišljajući o tome šta govorim ili koliko sam glasna. Stisnula sam svoju pičku tako snažno da se nije mogao pomeriti. Noge mi nikada nisu imale više snage nego kada sam ga dublje primila.
Šištala sam kao probušena guma, a onda je svaki mišić u mom telu omekšao. Nastavio je da se kreće čim sam mu dozvolila. Znojavi zadihani i vreli, ljuljali smo u ljubavi, incestna ljubav koja je bila nešto najjače što sam ikada osetila. Svaka ćelija mog bića trnula je u ekstazi dok me je moj brat genije tucao. Bilo je neopisivo-
Dva-tri minuta kasnije, ispraznio se u mene – direktno u šupljinu mog bića. Toplota njegove ejakulacije me je grejala sve vreme. Zna on da je i moje srce to osetilo. Intenzivnu koncentraciju na njegovom licu zamenilo je potpuno opuštanje. Nisam sigurna koliko dugo smo tako ležali spojeni i zagrljeni.
„Siguran sam da te volim. Da te volim na toliko načina. Da želim da budem sa tobom svakog trenutka svakog dana. Da želim da budeš srećna. Je li to ljubav?“
„Uroše, rekao si to bolje od bilo kog pesnika koji je ikada postojao. Nikada neću biti srećnija nego što sam sada. Dobro, možda kada se rodi naše prvo dete…“
🙂 :*








