Moja draga i njen sin Ivan su se vratili kući nakon par dana. Dajana je bila potpuno iscrpljena od svega, dok je Ivan jedva čekao da se vrati svom lenjom uživanju na kauču i zavisnosti od video-igara. Nekoliko dana kasnije, dok smo se Dajana i ja spremali za spavanje, ona je iznenada rekla: „Znaš, Ivan će verovatno biti prilično depresiran neko vreme.“
„Što, da mu nije crkla konzola?“ upitah kroz smeh.
„Možeš li, molim te, da pokažeš malo saosećanja, bar na minut? Dunja ga je ostavila jebote.“
„Draga, budimo iskreni, to se moglo i očekivati.“
„Jel tako? A šta ti, dođavola, znaš o njima?“
„Samo budimo iskreni, to je sve što tražim, molim te. Klasičan primer devojke koju u srednjoj školi niko nije ni primetio – štreberka, zavučena u knjige – koja ode na fakultet i vrati se kao prava lepotica, da ti pamet stane! Viđao sam to mnogo puta. Ona nije ni živela do sada… a kada oseti slobodu izlazaka i zrelijih momaka – Ivan tu nema svoje mesto.“
„Ma sve ti znaš…“
„Vreme će pokazati… videćemo.“
**
Život je tekao uobičajenim tokom. Leto se završilo, Ivan je krenuo na faks, i dalje je pravio haos po kući, nije čistio svoju sobu – iako ga je mama molila desetine puta – i nije pokazivao nikakve znakove odrastanja. Zbog smanjenja budžeta, Dajana je manje putovala, što me je poštedelo bavljenja sa tim razmaženim „malim princom“. Dunja je naravno odavno bila zaboravljena, a Ivanova nova ljubav postao je neki dron, za koji je uspeo da nagovori mamu da mu ga kupi.
Dok sam se okrenuo, došla je zima, pahulje snega padale su u naletima. To je za mene značilo dve stvari. Prvo, morao sam da trpim novogodišnju božićnu kupovinu – koju sam mrzeo više nego vađenje živca bez anestezije – a drugo, stalno sam odlagao obaveze; navika koju sam čuvao isključivo za ovaj zadatak. Jedan dan da se obavi ceo šoping i da zaboravim na to!
Tako da sam te kasne večeri, dok sam satima bio u kupovini tražeći neku „posebnu stvar“ koju ljudi – uključujući i moju mamu – zapravo nisu ni želeli, došao sam do tačke kada mi je očajnički bio potreban jedan koktel. Jak koktel! Svratio sam u jedan od onih lokala u tržnim centrima u kojima dominiraju muškarci – nešto što pokušava da bude sportski bar sa raznim sportovima na televizorima – gde konobarice nose oskudne uniforme u želji da te napiju.
Bilo je puno pa sam došetao do šanka, tražeći barsku stolicu da sednem, sa rukama punim kesa i raznih stvari, ali čim sam seo – u trenutku sam se sledio! Konobarica se okrenula ka meni, a ja sam instinktivno rekao: „Dunja?”
Trebalo joj je nekoliko sekundi da me se seti. „Ohh bože! Čika Vladimire?? Kako ste?” upitala je i snažno me zagrlila.
„Dobro sam. Ceo dan u kupovini, treba mi nešto žestoko.”
„Naravno! Imamo brdo koktela.“ – rekla je i čula da je neko doziva. „Izvini Vladimire, baš imam pune ruke posla… ali završavam za 30 minuta, hvala Bogu.“
„Samo ti radi, tu sam ja.” Naručio sam koktel i neka krilca pošto satima nisam jeo, i počeo da razmišljam o onome što sam upravo doživeo. Tek joj je prošao prvi semestar, a Dunja se potpuno oslobodila, barem je tako delovalo po načinu na koji je bila obučena, koliko je šminke imala na sebi i po načinu na koji je kominicirala sa svima. Bilo mi je malo neprijatno što to uopšte primećujem, ali ona je izrasla u privlačnu, mladu ženu.
Kratka karirana suknja i bela košulja raskopčana na gornjim dugmadima, odlično su pristajale uz njenu dužu kosu vezanu u sladak rep. Trudio sam se da ne gledam, ali njene noge su nesumnjivo bile preplanule. Imala je osmeh na licu i fiksna proteza sijala je. Kretala se odlučno, bez ikakvog straha, stidljivost kao da je nestala iz ove nekada veoma povučene, mirne i tihe devojke.
Dok sam završavao sa jedenjem pilećih krilaca, Dunja je prišla mom stolu: „Ufff… naporno je danas bilo. Mogu li da sednem?”
„Naravno. Jesi li završila sa poslom za danas?”
„Ma jesam. Presvukla sam se na brzaka i sada i meni treba nešto da se malo iskuliram. Mislim, ne smeta mi uniforma kad nosim hranu i piće – dobra je za bakšiš”, rekla je uz blago namigivanje, „ali kad završim, volim da mogu da sednem ko čovek a ne da brinem hoće li mi se gaćice videti.” Bacio sam pogled, Dunja je sada nosila uske farmerke i raskopčanu flanelsku košulju, ispod koje je imala nešto poput uskog topa. Njene čvrste male grudi pomalo su izvirivale.
Prišao je jedan konobar i upitao: „Hej Dunja, uobičajeno?”
„Može, hvala”, odgovorila je.
„Uzeću i ja još jedno”, naručio sam. „Dakle, došla si da malo vidiš svoje i uzmeš koju kintu tokom praznika?”
„Ovaj isti lanac kafića postoji i u Bg-u, tamo radim pola radnog vremena dok studiram. Tako da mi je menadžer dao nekoliko smena tokom ovih gužvi za praznike. Baš mi dobro dođe. Veliki grad vuče sa sobom i velike troškove.” Doneli su nam pića dok smo razgovarali.
„Razumem. Baš si vredna… svaka čast. A šta to piješ?”
„Kolu zero, naravno”, namignula je. „Dobro, nemoj nikome da kažeš ali ubace malo viskija da dođem sebi.”
„Praviću se da to nisam čuo. Pod uslovom da nisi došla kolima?”
„Ne, nemam auto, a roditeljima treba njihov. Tako da hvatam taksi uglavnom.”
Nastavili smo da pijuckamo dok mi je ona pričala priče o studentskom životu. Definitivno se oslobodila i izašla iz svoje ljušture. Bila je vedra, pričljiva, privlačna na jedan zabavan način, i već je stigla da iskusi mnogo toga što fakultet nudi. Od brucošijada, kućnih žurki i lokalnih festivala, pa sve do stvari za koje je rekla da „ne može da mi otkrije“. Platio sam njena dva pića i ponudio se da je povezem kući, kako ne bi morala da zove taksi.
Vožnja je protekla uz sjajan razgovor. „Kuća mi je odmah tu iza ćoška”, rekla je. „Hej, Vladimire, kako je Ivan?”
„Iskreno? Isti je kao i uvek. Doduše, ima novu ljubav – svoj novi dron.”
„O bože, mogu samo da zamislim! Nadam se samo da ga neće slupati nekome kroz prozor.”
„I ja nadam, ali deluje mi da nevolja samo što nas nije zadasila”, rekao sam smejući se.
„Taj deo mene je ostao u prošlosti pre samo šest meseci, ali deluje tako daleko. Zaista počinjem da gledam na život drugačije.”
„Stvarno? Na koji način?”
„Pa, između ostalog, drugačije posmatram ljude. Evo na primer vas”, rekla je uz osmeh i namigivanje. Hteo sam da je upitam na šta misli, ali me je preduhitrila: „Hvala na vožnji. Nadam se da ćemo se još neki put videti.” Zagrlila me je, iskočila iz auta i mahnula za pozdrav.
„Šta je, dođavola, to trebalo da znači?” zapitao sam se. „Vidi me drugačije?”
**
Kad sam stigao kući, nisam želeo da se bakćem Ivanom i njegovim razdražljivim karakterom, pa sam u potpunosti izbegao temu o susretu sa Dunjom. Dajana se vratila kući nakon što je bila na prazničnoj zabavi sa prijateljima i bila je, svakako, raspoložena za seks. Uvukla se u krevet, odmah zgrabila moj kurac i počela da ga mazi. Ja sam počeo da joj milujem grudi i skidam odeću. „Zdravo zgodni”, rekla je. „Znam šta bi ti se dopalo.”
Očigledno ju je obuzelo praznično raspoloženje, pa sam prihvatio igru: „Znaš?? A šta bi mi to BAŠ prijalo dušo?”
„Jedna onako mlada, zgodna, zategnuta studentiva koju bi mogao da jebeš.”
Bio sam prilično zatečen. Naravno da smo se i ranije igrali raznih uloga, ali ovo je bilo nekako prevelika slučajnost. „Ohhh.. stvarno?”
„Daaa… slušaj, posle te kao praznične večere, neki od nas su svratili na još po piće u onaj kaćić tamo u tržnom centru… znaš tamo gde konobarice nose karirane suknje i dekoltee. Kako se ono zove?” Duboko sam udahnuo. Mora da je svratila u isti kafić nakon što sam ja bio tamo sa Dunjom. Hvala bogu što se nismo sreli.
„Ne znam kako se zove. Ali naravno, voleo bih napaljenu zgodnu devojku koja bi me zadovoljila.”
„Onda zamisli da sam ja tvoja nestašna devojčica jer sam mnogo jebeno napaljena.”
Uz te reči, popela se na mene i počela snažno da trlja pičkom o moj nabrekao kurac. Povukla je kosu i vezala je u rep, imala je tako napaljen izraz lica. Nagnula se, ožvalila me i rekla: „Jebaću te tatice.“ Zadrhtao sam i dočekao da mi zajaše kitu i krene u mahnito jebanje! Skakala je po meniii dok sam ja hvatao, gnječio i grickao njene grudi.
Trljala je klitoris i nakon prvog orgazma skinula se sa mog kurca kako bi mi sela na lice. Izokrenula se tako da može da se spusti u pozu 69 i usledio je savršen zajednički oral. Moja draga ga iskusno puši a ja nisam ostao dužan jer sam proždirao njenu cureću pičku. Sisao sam joj klit i nabijao prste u vaginu, spremajući je za nastavak jahanja.
Ponovo se popela na mene ali ovaj put leđima okrenuta ka meni da mogu da joj gnjavim guzu i masiram šupak prstima dok se nabijala na mene. Znam da nije bilo u redu, ali dok me je jahala sve dok nisam svršio, nisam mogao da izbacim Dunju iz glave. To je bio prvi put u našim životima da sam, tokom seksa, pomišljao na neku drugu. Ne, nisam ja prestao da se palim i da volim svoju dragu, ali slike su se prosto pojavljivale bez moje kontrole.
Kraj 2 dela

1 komentar