Preskoči na sadržaj
Naslovna/Teen/Stidljiva devojka mog pastorka 3
SEKSPRICE · Teen

Stidljiva devojka mog pastorka 3

◷ 11 min čitanja1 komentar

Praznici su došli i prošli, praćeni uobičajenim stresom. Previše sam jeo, previše pio i proveo previše vremena s ljudima koji me neverovatno nerviraju. Dok je deo zemlje zahvatio neobično hladan talas, praveći haos u krajevima koji nisu navikli na led i sneg, stigao mi je spasonosni mejl od jednog starog kolege. Moj prijatelj Predrag, penzionisani pukovnik, prešao je na civilnu dužnost u vojnoj obaveštajnoj službi i sada živi u glavnom gradu.

Došlo je do bezbednosnog propusta kada je nestao zaposleni koji je imao pristup osetljivim informacijama; hitno im je bio potreban savet. Obično ne prihvatam ovakve, krajnje osetljive slučajeve koji iskrsnu u poslednji čas, ali Predrag me je zamolio za uslugu, a ja sam mu bio dužnik. Osim toga, mogao sam da produžim boravak preko vikenda i uživam u koliko toliko normalnijem vremenu.

Dajana je imala razumevanja, pa sam na brzinu spakovao stvari i već sutradan krenuo na put. Predrag je želeo da odsednem kod njega, ali sam ja rezervisao sobu u hotelu u centru grada, kako bih mogao malo da predahnem kada ne radim. Stigao sam u sredu u podne i, na moje veliko iznenađenje, slučaj se rešio sam od sebe. Neću o detaljima, ali slučaj je zatvoren. Ispostavilo se da je taj čovek imao problema s kockom i da su mu dugovi izmakli kontroli.

Pošto je sve tako brzo rešeno, imao sam slobodnog vremena da uživam, a u nedelju sam planirao da krenem kući. Nažalost, Predrag je imao još mnogo posla oko posledica tog slučaja, pa nije mogao da mi se pridruži na mom kratkom odmoru. Nakon večere u jednom odličnom malom italijanskom restoranu, kroz glavu mi je prošlo: „Pitam se gde je Dunjin restoran?”

Uz pomoć interneta brzo sam otkrio da se nalazi u blizini, kratka vožnja taksijem. U mojoj glavi odmah je počela borba između dva potpuno suprotstavljena glasa. „Definitivno bi trebalo da odeš da je vidiš. Mislim, obećao si da ćeš je povezati s ljudima iz njene struke, a ovo je savršena prilika da održiš reč.” Tome se suprotstavljao glas: „Perverznjaku jedan. Hoćeš da je vidiš samo zbog one karirane suknje. Drži se podalje od nje!”

Nekoliko dodira po ekranu i pozivanje taksija – bio je jasan znak koji je glas pobedio u toj bici. Kada sam stigao, prišao sam pultu za doček gostiju i upitao: „Zdravo. Da li Dunja radi? Ja sam porodični prijatelj.” Mislim da sam taj poslednji deo dodao kako bih opravdao svoje prisustvo.

„Da, želite li da sednete u deo koji ona uslužuje?” upitala je devojka koja je dočekivala goste.

„Može, to bi bilo odlično.” Smestili su me za sto u zadnjem delu restorana. Lokal je bio prilično prazan, a većina gostiju nalazila se za i oko šanka. Gledao sam u jelovnik, pognute glave, kada je Dunja prišla stolu. „Dobro veče, dobro došli u ….”, zastala je, prepoznavši me. „Vladimire?? Ohh bože!!! Otkud ti ovde?” uzviknula je, nagnula se preko stola i snažno me zagrlila.

„Došao sam u grad poslovnim povodom, pa sam pomislio da proverim da li radiš.”

„Baš mi je drago što te vidim. Koliko dugo ostaješ u gradu?”

„Samo do nedelje.”

„To je sjajno. Jesi li ovde za večeru?“

„Ne, zapravo samo na piću.”

„Aha, važi. Zapravo, večeras je baš mirno, pa će me uskoro pustiti kući, a neko drugi će morati da te usluži.”

„Ehh, to je baš bez veze.”

„Gde si smešten dok si u gradu?” upitala je Dunja.

„U onom velikom Hotelu u centru, zaboravih ime.”

„O, baš lepo. Ja nemam neke planove posle, možemo popiti piće?”

Borba dva glasa u mojoj glavi ponovo je buknula, ali ovog puta je bila mnogo kraća. „Savršeno.”

Pozdravila me je i otišla nazad da uslužuje dok sam ja cirkao piće. Kad sam bio otprilike na pola pića, neko mi je stavio ruku na rame; okrenuo sam se i ugledao Dunju u onoj njenoj oskudnoj uniformi. „Spremna za polazak?” upitala je.

„Već si gotova?“

„Sporo je danas, nema potrebe za ovoliko konobara.“

Buljio sam u njenu prekratku suknju. „Moraš li prvo da se presvučeš?”

„Ne. Nosimo uniforme kući i sami peremo, tako da nisam ni ponela drugu odeću.”

Progutao sam knedlu i rekao: „Odlično, idemo.”

**

Izlazak iz restorana na prilično prometan trotoar u osam uveče u centru velikog grada, u društvu mlade žene obučene kao drolja – to definitivno nije prizor koji biste želeli da vide ljudi koje poznajete. Srećom, taksi je brzo stigao, pa smo krenuli ka hotelu. Usput, Dunja je pokrenula temu o piću: „Dakle, Vladimire dobro bi mi došlo nešto za opuštanje.”

„Piće?”

„Šta kažeš da uzmemo flašu šampanjca?”

Bio sam u šoku. „Ti definitivno nisi ona Dunja koju pamtim dok je gledala Ivana kako igra video-igre.”

„Ohh dragi Vladimire, ja definitivno više nisam ta Dunja”, rekla je namignuvši.zgodna mlada dama

Pošto sam zaista želeo da izbegnem svaku mogućnost da naletim na nekoga koga poznajem, predložio sam joj da ode u moju sobu dok ja svratim po šampanjac. Ona je rado prihvatila karticu-ključ i uputila se ka 15-om spratu. Kada sam stigao do svoje sobe, noseći flašu, duboko sam udahnuo, potpuno odbacio svaku pomisao na racionalno ponašanje i ušao unutra.

Bilo je upaljeno samo svetlo u kupatilu, što je sobi davalo romantičnu, prigušenu atmosferu. Klizna staklena vrata koja vode na balkon bila su otvorena, pa sam pretpostavio da je Dunja napolju i da posmatra prelep pogled. Dok sam prelazio preko sobe, ona je ušla sa balkona, a meni je flaša zamalo ispala iz ruku. Dunja je na sebi imala samo moju tanku, belu košulju. Iako joj je dopirala do sredine butina, bilo je sasvim očigledno da ne nosi grudnjak. Njene čvrste grudi i ispupčene bradavice jasno su se ocrtavale.

„Nadam se da ti ne smeta. Videla sam je kako tu leži, a moja uniforma je tako užasna. Pomislila sam – ovde, u tvojoj sobi, mogu malo da se opustim.”

„Naravno da možeš. Hajde, šampanjac je hladan, spreman.” Otvorio sam flašu i napunio dve čaše. „Za dobar provod i obnavljanje uspomena”, rekao sam, nazdravljajući.

„Za dobar provod”, uzvratila je ona. Nazdravili smo, otpili gutljaj i izašli na balkon. Noć je bila topla u poređenju sa onom kod kuće, ali dovoljno sveža da joj se bradavice jasno ocrtaju kroz tanku tkaninu. Tiho smo razgovarali, ali smo uglavnom samo uživali u pogledu i prvoj čaši šampanjca. Dok smo krenuli po još pića, Dunja je sela na krevet prekrštenih nogu. Morao sam da se suzdržim da ne gledam previše pažljivo u njen međunožni deo, koji mi je bio delimično izložen pogledu.

„Sedi”, rekla je, tapšući po krevetu pored sebe. „Želim da popričamo.” Nesiguran, seo sam pored nje, a ona je dodala: „Zar ne bi trebalo da se presvučeš ili tako nešto? Deluješ kao da ti je baš neudobno u tim pantalonama i košulji.”

„Nisam razmišljao o tome. Ali u pravu si. Brzo ću ja”, rekao sam i krenuo ka kupatilu.

Presvukao sam se u šorts za vežbanje i usku crnu majicu, nisam poneo mnogo odeće tog tipa. Pojavio sam se pred njom sa punim čašama, sa osmehom na licu. „Šta kažeš?“

„To izgleda mnogo udobnije”, rekla je.

Zastao sam na trenutak dok sam joj prilazio, pa upitao: „Dunja… sećaš se one večeri kad sam te posle posla odvezao kući?”

„Naravno da se sećam. I znam šta želiš da me pitaš.“

„Znaš?“

„Naravno… želiš da znaš na šta sam mislila kad sam rekla da te sada vidim drugačije, zar ne?”

„Sad kad si tako uspešno pročitala moje misli… da.”

„Vladimire, znam da nije prošlo mnogo vremena, ali ja nisam ona ista devojka. Uvek sam bila knjiški moljac, štreberka, i volela sam školu jer sam volela da učim nove stvari. Ali shvatila sam da neke od najvažnijih lekcija nisu u knjigama. One dolaze iz života. Iz samog življenja. Iz pobeda i poraza. Iz susreta sa ljudima, slušanja njihovih priča i doživljavanja neverovatnih stvari.”

„Bože dragi… koliko ti imaš godina? Tako zrelo razmišljanje.”

„Znaš, nekada sam ljude poput tebe doživljavala kao autoritete, kao nekoga ko gleda s visine na mlade – upravo tako te vidi i Ivan. Ne shvataj me pogrešno, mnogi odrasli su takvi, ali mislim da si ti drugačiji. Sada te vidim kao nekoga od koga mogu mnogo da naučim, kroz priče i iskustva.” Dunja me je posmatrala svojim zavodljivim plavim očima, pa sam brzo reagovao kako bih skrenuo pažnju sa onoga na šta je mislila pod „iskustvima”.

„Dakle ti želiš da učiš od mene?”

„Mhm… želim sve da naučim Vladimire.” rekla je, legla na krevet i ušuškala se u jedan od mekih jastuka. „Sutra nemam predavanja, a radim smenu za ručak. A moj stan je tako sam i usamljen… Mogu li da prenoćim ovde?”

„Pa, ovaj…” počeo sam da zamuckujem.

„Znam da ima samo jedan krevet, ali ja veoma mirno spavam, neću ti oduzeti pokrivač, obećavam.” Bojno polje u mojoj glavi sada je bilo groblje puno nadgrobnih spomenika na kojima je pisalo: „Ovde počiva svaki trag racionalnog razmišljanja ili ponašanja koje je Vladimir ikada posedovao.”

„Meni ne smetaš… Ali Dunja, ozbiljno sada, drži se svoje strane pokrivača”, rekao sam kroz osmeh.

„Hajde, ti si odrastao zreo muškarac… sigurna sam da te ne dovodim u nezgodnu situaciju.” – prišla je, poljubila me u obraz i rekla: „Ne brini, malo se šalim. Biću mirna, obećavam.“ Narednih sat-dva malo smo šaputali, pričao sam joj svoje neke životne priče.. sve dok oboje nismo čvrsto zaspali.

***

Slabašan trag izlazećeg sunca probijao se kroz teške zavese. Prvi sam se probudio i polako ustao iz kreveta da odem u kupatilo. Iznenadilo me je koliko sam dugo spavao; bilo je devet sati ujutru. Kada sam se vratio u krevet, Dunja je još uvek čvrsto spavala. U sobi je bilo toplo, a ona je bila potpuno otkrivena. Moja košulja koju je nosila, podigla joj se do struka, pa sam imao savršen pogled na njenu slatku guzu, koju je od mog pogleda skrivala samo tanka tračica tanga gaćica.

Skuvao sam kafu i ponovo legao u krevet. Dok sam tako ležao u tišini, posmatrajući njeno telo, u gaćama mi se pojavila jutarnja erekcija. Nisam imao načina da je ublažim. Imala sam snažnu erekciju, a pored mene – na samo nekoliko centimetara – ležala je tinejdžerka, bivša devojka mog pastorka sa kojim živim. I tada su sve one misli tipa „ne bi trebalo ovo da radim” postale stvarnost.

Dunja se malo razbudila, osmehnula mi se, okrenula na bok ka meni, prebacila ruku preko mog torza. Naježio sam se. Pogledala je dole i primetila da mi kurac žestoko napinje bokserice. Nije bilo ni smisla ni vremena da to sakrivam. Nasmejala se. „Video nešto što ti se sviđa, nevaljali Vladimire?“

„Izvini Dunja…“klinka u krevetu

„Ne izvinjavaj se…“ – polako je spustila ruku pravo na moj tvrdi kurac. „Mogla bih se navići na ovakvo buđenje.“ Još uvek bunovna, ali svesna šta je upravo dodirnula, pogledala me je i osmehnula se. Nisam ni primetio kada se primakla bliže, naslonila glavu na moje grudi i počela rukom da mi trlja kurac preko bokserica. Sedeo sam tu, zapanjen i nem. Morao sam da je zaustavim. Ovo nije smelo da se desi. Morao sam da je zaustavim. Ali dođavola, osećaj je bio tako dobar.

Držala je oči otvorene, priljubljena uz moje grudi, a zatim je unela ruku u moje bokserice i u potpunosti preuzela kontrolu nad mojim ukrućenim penisom. Stiskala ga je, drkala sve jače i brže. Gledala me je u oči, zajedno smo dahtali, bilo je tako neobično erotično. Spustila je ruku niže, hvatajući me za jaja čvrsto, hrabro, otmeno. Ovo nije ona Dunja… nikako! Sišla je još niže, masirajući mi osetljivo mesto između jaja i anus.

A onda… još niže – tačno preko mog anusa! Drhtao sam ceo, orgazam mi se ubrzano približavao. Kružila je prstićem oko mog analnog otvora, njen vreo dah mi je bio na licu dok sam širio noge. Nije nabila prst u mene iako sam osetio veliku želju za tim. Tada, ona je povukla ruku nagore, zgrabila mi kurac vrelom rukom i krenula u drkanje kakvo nikada nisam osetio u životu. Ona tako sitna a njen stisak tako snažan, grub!

Nije bilo povratka. Pogledao sam je u oči a ona mi je namignula na onaj svoj presladak način i klimnula glavom, kao da kaže: „Slobodno, svrši za mene.“ To se tada i desilo. Svršio sam pravo u gaće! Vreli, lepljivi mlazevi sperme ispunili su mi donji veš, miris sveže sperme ispunio nam je čulo mirisa. Veoma sporo i polako je izvukla ruku prekrivenu spermom. Nagnula se i slatko me poljubila u ivicu usana.

Ustala je iz kreveta i rekla: „Trebao bi češće da se prazniš Vladimire, ovo je ogromna količina sperme. Jadna tvoja jaja.“ – zakikotala se. „Moram u toalet”, polako se uputila ka kupatilu.

Kada se vratila, ja sam i dalje ležao nepomičan i šokiran. Umrljan i prljav, nisam bio siguran da li sam sve to samo sanjao ili doživeo. „Dunja, to nije bila dobra ideja.”

„Šta? Pomogla sam ti da se oslobodiš pritiska. Ništa strašno. Idem pod tuš.”

Otišla je u kupatilo, ostavivši me da ležim tu, u gaćama punim sperme. Pokušavao sam da shvatim šta se upravo dogodilo. Neverovatan osećaj dok je njena mala, vrela šaka izvlačila spermu iz mene potpuno me je osvojio.

Kraj 3 dela

Klik OVDE za 2 deo

Ocenite ovu Priču!
[Ukupno glasova: 0 Prosecna ocena: 0]
(Visited 16 times, 16 visits today)
← Prethodna priča
Sledeća priča →

1 komentar

Podeli utisak

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovaj sajt koristi Akismet za smanjenje nepoželjnih poruka. Saznajte kako se obrađuju podaci vaših komentara.

✕

devojka za upoznavanje

Don`t copy text!