mart 28, 2024

Nazvali su me Sugar Dick.

Uglavnom me zovu Dick.

Meni je dobro u životu. Za razliku od nekih mojih rođaka koji rade teške teretno-transportne poslove ili se neuspešno bave turizmom, ja imam Bosa koji vodi računa o meni kao i cela njegova ekipa. Dobro me hrane, spavam na toplom i upoznali su me sa Dolly.

Nekada se Bos razbesni i viče na mene: ‘Magarcino prokleta!’, ali to je bilo samo u slučaju snimanja sa Debelom Sisi i Modrom Mimi. Ursula je bila fina prema meni i ne bi mi bila toliko odvratna da joj dah nije smrdeo na kokos. Miris kokosa ne podnosim nikako, a ona se i po telu mazala kokosovim mlekom, pa joj je i kosa smrdela na njega. Gde ste čuli da magarci vole kokos? Razumljivo je što sam imao otpor.

Dolly je nešto posebno. Ona me stvarno voli.

Zaboravio sam svoj život koji je prethodio ovom umetničkom. Strašno mi prijaju sva ta pažnja, počast i poštovanje koju mi ukazuju svojim zadivljenim ćutanjem kad Bos vikne: ‘Action!’ Dolly onda počne da me mazi. Češka me iza ušiju. Ljubi mi nozdrve. Miriše na detelinu, neodoljivo. Guram joj gubicu pod pazuh. Ližem je. Ona ne koristi one smradove iz Francuske. Široka je i prostrana kao livada na kojoj bih mogao ceo život da provedem. Liči na jedinu sliku slobode i vrhunske estetike prirode koju imam u pamćenju iz prethodnog života. Mislite da magarci nemaju snove? Varate se. Sanjam o nepreglednoj livadi sa obiljem slatke trave, divlje mente, bokvice, deteline lucerke i jagorčevine. I maslačak obožavam ali samo mlade listove bez cvetova. A na toj livadi Dolly i ja. Ja pasem detelinu ona pase mene…

Ona govori slatkim glasom i smejulji se iskreno: ‘Sugar Dick, come to me!’, a onda približi svoje grudi. Vatreno strižem ušima i lupkam ih dok se one tresu, a ona govori ‘Ohh, Sugar Dick, do it to me…’ i smeje se, dok meni uši ne počnu da gore od trenja. Niko ni ne zna da se magarci najviše pale na uši. Ona mene tako odobrovolji kad mi gura svoje nožne prste u usta, da me to podseća na najslađu šargarepu. Ja joj ližem stopala, a ona sedi na stolici i njišti od smeha. Jedino mi ti reflektori smetaju jer prave strašnu toplotu i biju me u oči, pa moram često da žmirkam kao da me mušice napadaju.

Kada su mi doveli Debelu Sisi nisam znao šta se događa jer sam prvi put stao pred kamere, a ona se odmah ustremila na moja jaja. Ščepala me kandžama i zarivala ih strašno, a ona ne zna da ja ne volim kad mi neko zariva kandže u jaja. Uplašili su me reflektori i glasovi iz mraka, bilo je prevruće, a ona je skičala kao poljski pacov u vreme parenja, tako da sam ritnuo stalak, srušio kameru, pokidao kablove, ujeo tonca, a Debelu Sisi izgazio po nogama. Ona je posle mukala kao krava dok su joj stavljali obloge na modrice. Bos je na nju vikao: ‘ Pijana kurvetino!’, a na mene: ‘ Prokleta magarčino!’

To je bilo dok se nisam prilagodio situaciji i očekivanjima.

A Dolly me voli. Bila je to ljubav na prvi pogled. Ti njeni mirisi i nežno rzanje. Sviđa mi se više od svih do sada. Nema veze što je žena. Ona se sama namešta. Ne moram ja ništa da se trudim. Ona nigde ne žuri. Lupka me po sapima prijateljski. Češka me po stomaku. Uzjaše me i leži na meni gola. Nema nijednu dlaku na telu, ali meni to ne smeta. A kad stavi kocku šećera među noge… Šta, mislili ste da samo konji vole kocku šećera?

Jeste, jednom sam i batine dobio. Pre Dolly, a posle Debele Sisi. Zbog Modre Mimi. Ona je bila modra zato što je volela da se tuče. Njeni lanci oko vrata, oko članaka i oko struka, bili su hladni i zveckali su. Kad me je korbačem raspalila po ledima, opet sam dipnuo i opet sam srušio stalak sa kamerom. Ali i stalak sa reflektorom. Držala me je za miška čvrsto i tako ga cimala da sam od bola okrenuo glavu i ujeo je za guzicu. Išla joj je krv, pa su i njoj stavljali obloge, ali ona je bila nekako zadovoljna i stalno se korbačem trljala između nogu. Bos je bio van sebe i vikao je: ‘Drogirana kurvetino!’, a meni: ‘Prokleta magarčino!’ Ne znam šta je to bankrot, ali i to je vikao i kao da se svima zahvaljivao na tome, ali je posle i zaplakao. Imam ja osećanja i tačno znam kad je nekome teško.

Ali onda sam imao obuku, i sve su mi dali, tako da sam vrlo brzo shvatio šta treba da radim. U stvari shvatio sam da ništa ne treba da radim, nego samo da budem miran dok mi neka cica obrađuje miška. Puštali su mi da gledam neprirodne filmove u mojoj štalici. Veprovi jebu žene. Konji jebu žene. Psi jebu žene. Žene jebu zmije. Aligator jebe ženu. U stvari ne znam koja je tacno to životinja bila. Nismo mi magarci baš toliko glupi. Možemo lako da sliku sa ekrana reprodukujemo u svesti. I budala bi ukapirala da nikome od njih nije bilo loše. Jeste da su te žene tako, malo čudno građene… ali, ubrzo sam shvatio kakva je to životna šansa.

A onda je opet došla Debela Sisi. Pa je onda došla Ursula. Pa je onda došla Modra Mimi. Ali nije sve tako jednostavno kao kad gledaš na video tejpu šta drugi rade. Tako je prošla faza adaptacije na moju novu poziciju i krenuli smo sa svakodnevnim angažmanom proizvodnje filmske umetnosti. Shvatio sam da sve žene koje su radile sa mnom imaju slično prezime: Kurvetina ili Kurva, kako ih je oslovljavao Bos sa uvažavanjem.

Onda su počeli da mi daju inekcije. Ja volim inekcije. Jeste da me pecne kao konjska muva po sapima kad ujede, ali posle mi nekako bude lepo.

Sa Dolly mi inekcije nisu potrebne. Ona mene zaista voli. Ja je mazim repom po leđima a ona cvrkuće ko lastavica u gnezdu. Maše svojom bujnom grivom i golica mi nozdrve. Počela je da dolazi kod mene kući i kad ne snimamo. Ali tada nema svetlu bujnu grivu, ima kratke tamne čekinje na glavi. Donosi mi kolače sa prah šećerom odozgo. Šećer otrese između nogu pa ga ja ližem. Volim ja kolače, ali više volim kada joj ližem prah šećer između nogu. Tada oko nas nema nikoga i ona ne dira mog miška, kao pred kamerama. Samo uzdiše i šapuće: ‘Ooouuh, Sugar Dick! Ouuuh, Sugar Dick!’

* * *

Zubi su mi već propali od neadekvatne ishrane. Dlaka mi nije više onako sjajna. Ni rep mi više nije pokretan kao nekada. Miško mi se diže isključivo posle inekcije. Osećam stalni umor u nogama. Puštam nekontrolisano gromke gasove iz stomaka, pa onda prekidaju snimanje i Bos opet viče na mene: ‘Prokleta magarčino!’

Već duže vreme ne znam gde je Dolly. Baš mi nedostaje, a ne mogu da ih pitam gde je. Dovode mi neke druge.

Sad mi daju inekciju pre i inekciju posle snimanja. Onu prvu da mi se digne, onu drugu da mi se spusti. Nisam ja glup da ne znam o čemu se radi. Samo sam izgubio apetit i ne prijaju mi više niti rajčice, niti mrkvice, ni zelena salata koju sam ranije obožavao. Umor u kolenima je nesavladiv. Kad odem doma ležim po cijeli dan i izležavam se. Čuo sam od kamermana da patim od depresije. Prestali su da mi puštaju filmove jer kamerman je nesvršeni psiholog na Zagrebačkom sveucilištu i kaže da se sve nepovoljno odražava na moje psihičko stanje jer imam krizu identiteta. Od njega sam naučio da razumem hrvatski.

Sanjam da je po mene došla Dolly i odvela me na našu livadu. Ja pasem nju, ona pase mene i srećni smo do neba, a onda čujem taj neumoljivi glas: ‘Action!’, i drpaju me za jaja i razvlače mi miška, ali tu nema više mirisa deteline i moje Dolly.

Posle su mi puštali filmove koje smo snimili da bi mi osnažili libido, kako je kamerman predložio. Ja tu nisam ni prepoznavao sebe, jer sam bio na inekcijama i ničeg se više nisam sećao. Bio sam sve slabiji, dok nije došao Bos jednog dana i doneo mi lenju pitu od jabuka sa prah šećerom odozgo, koja je podsećala na Dolly. Spominjao je onaj njegov bankrot i ovog puta me nežno, kroz zube oslovio sa ‘magarčino prokleta’, odvukao me do kamiona, pa mi je onda svojom rukom dao injekciju, iako je to ranije uvek radio kamerman-psiholog.

Zelena livada mi je pukla pred očima i toliko se zazelenila da ništa zelenije nisam video do tada. Varate se ako mislite da magarci ne znaju šta je zelena boja. Vi mislite da sam ja sad umro i da sam u raju. Da je taj raj zelena livada i da po njoj kaskam osedlan predivnom Dolly na mojim leđima. Da je ona gola i da joj sise i bedra zanosno poskakuju od mog kaskanja. Ali varate se. Nisam umro.

Zaista sam se probudio na svojoj livadi. I bilo mi je teško. Ali oporavio sam se. Postepeno. Bos me je iznajmio na samo pola godine. Tad me je privremeno uspavao radi sigurnijeg transporta. Bio sam tek jedan od njegovih, verovatno najuzaludnijih pokušaja da se približi toj stvari koju nekad zove umetnost, a nekad biznis. Nisam siguran šta je od toga važnije, jer je obe reči sa istim žarom dovikivao tim devojkama hiljadu puta. I budala bi zapamtila. Dobar je on čovek. Ali ja sam bolji magarac nego što je on čovek. Meni je moja livada dovoljna.

Ocenite ovu Priču!
[Ukupno glasova: 0 Prosecna ocena: 0]
(Visited 331 times, 1 visits today)
Please complete the required fields.




loading
Upoznavanje Srbija

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.

devojka za upoznavanje

Don`t copy text!